Kratka priča o šparozi.

Svatko tko prestaje učiti je star, bez obzira da ima 20 ili 80 godina. Tko nastavlja učenje ostaje mlad.
Henry Ford

20 godina već ne želim imati, 80 vjerojatno neću dočekati ali negdje na pola ovog puta odlučila sam da mogu još nešto novo naučiti. Danas to je bila šparoga  🙂 Točno učenje branja divljih šparoga. Škola našla se odmah iza moje kuće (kažu da uvijek je bila tamo, samo sakrivena). Učitelj je postao naš domaćin, koji se cijelo vrijeme smijao do suza, gledajući moje napore. Dva sata hoda kroz gustiš koji se šparogama sviđa na imovinu, dao je rezultat: pregršt šparoga, grepsto lice, porezane ruke, vodeni mjehurići na stopalima. Nitko nije rekao da će biti lako… Ali vrijedilo je ! Spasila sam malo mladosti i pripremila sam jako ukusan te zdrav doručak. Istovremeno palo mi je na pamet, da ako bih morala tražiti hranu u šumi, kao naši preci, sigurno umrla bih od gladi 🙂

Tako znate, da svaki izlet obrazuje – ćak i najkraći – u šumi iza kuće….

IMG_0205Kuća od šparoga.

 

IMG_0209Igra – “nađi šparogu”

IMG_0211Rezultat pretraživanja…

IMG_0217Doručak…

Zapisz

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.